LABOS1 
      LABOS2 
      LABOS3 
      LABOS4 
      LABOS5 
      LABOS6 
      LABOS7  | 
    
        
          KRAPANJ  
            O spužvi i Spužvarima | 
          
         
	
         
           | 
           | 
         
         
          
              - Spužvarstvo je još od staroga vijeka poznato kao unosan zanat, 
                koji traje i danas. Spužvari su prvi podmorski šetači, uzmorski 
                ljudi koje je posebno životno okruženje sljubilo s podmorjem i 
                označilo im interese.
 
              - Spužvarstvo se najprije razvilo na Egejskim otocima čiji stanovnici 
                se spominju kao vrlo vješti lovci ronjenjem. Spuštali su se i 
                do 30m dubine s utegom i kasnije slobodno izranjali na površinu, 
                znali su koristiti i naprave nazvane tini ispod kojih su disali 
                zarobljeni zrak. Oni su proširili spužvarstvo i na ostali Mediteran. 
                Sve do polovine 19. st. europsko tržište se opskrbljivalo samo 
                s mediteranskom spužvom. Tek oko 1840. godine neki francuski trgovac 
                otkrio je u podmorju bahamskih otoka kvalitetna rastilišta spužava 
                i tako afirmirao to spužvolovno područje.
 
              - Prvi zapis o lovu spužava na hrvatskoj obali datira iz 1522. 
                godine u kojemu se spominje vađenje spužava dvojice Zlarinjana 
                za trgovca iz Šibenika koji je spužve prodavao u Mletke. To je 
                pokazalo da je jadranska spužva dobre kvalitete i da to može biti 
                unosan posao. Za pretpostaviti je da se tada razvio obrt spužvarenja, 
                ali ne dalekosežno i bez vidljivih tragova. Tek su se stanovnici 
                otoka Krapnja s upornošću prihvatili spužvarstva i pomalo ga razvijali, 
                a danas se spominju kao jedini spužvari na istočnoj obali Jadrana. 
                Krapljane je krajem 17. stoljeća naučio brati i čistiti spužve 
                fra Antun koji je došao s Krete. Najprije su lovili ostima s broda 
                do 16m dubine. Polovinom 19. st. imali su 40-ak spužvarskih brodica, 
                a 1893. godine u izlov spužava uveli su prvi ronilački aparat 
                - meki skafander, ili tešku ronilačku opremu. Ribarsko društvo 
                iz Trsta, koje je podupirala Pomorska vlada u Trstu, nabavilo 
                je taj aparat i predalo ga poduzetniku Josipu Juriću. To je spužvarstvo 
                unaprijedilo u vrlo unosnu gospodarsku granu. 
 
             
             
  | 
            
            
              - Krapljanski spužvari su 1911. godine sa 16 ronilaca, 6 ronilačkih 
                aparata i 30 brodica osnovali spužvarsku zadrugu. Nakon I. svjetskog 
                rata primili su financijsku pomoć za obnovu spužvarstva od Pomorske 
                uprave, pa je 1930. godine u Krapnju započela raditi mala radionica 
                za obradu spužava. Godine 1947. osnovano je poduzeće Spužvar, 
                u okviru kojega je 1953. godine uređena velika rafinerija spužava. 
                Godine 1956. krapljanski Spužvar te ribarske zadruge iz Zlarina, 
                Žirja i Jezera otišli su sa 30 ronilaca i 14 brodova na ulov spužava 
                duž obale Egipta i Libije. Krapljanski spužvari su uz izlov spužava, 
                kao vrsni ronioci, razvijali i radove na vađenju potonulih brodova 
                te na izgradnji i popravku luka i podmorskih instalacija. Iako 
                ni danas zadruga ne posluje, stanovnici Krapnja ostali su i dalje 
                glavni spužvari u vodama Jadrana. Lov ostima, ronjenje i tešku 
                ronilačku opremu zamijenili su sigurnijim i komfornijim ronilačkim 
                odijelima i aparatima. 
 
             
             
  | 
         
         
           | 
          
              - Morska spužva i danas ima široku uporabnu vrijednost, iako moderna 
                tehnologija s raznim sintetičkim materijalima pokušava doskočiti 
                njezinim neuhvatljivim prirodnim osobinama koje se očituju u čvrstoći, 
                izdržljivosti, mekoći, mogućnosti upijanja, osobinama organske 
                tvari, izostanku štetnih statičkih elektriciteta prilikom uporabe 
                i kemijskom sastavu. Koristi se u kućanstvu, za njegu lica i tijela, 
                pri restauriranju umjetnina, za finu obradu keramike, porculana, 
                kože i drva, u grafičkoj djelatnosti, u crkvama, laboratorijima 
                i u medicini.
 
              | 
         
         
          |   | 
          |