RAZLOZI ZA PRELAZAK NA DIGITALNU TV

Najveća zamjerka analognoj televiziji odnosi se na rezoluciju. Rezolucija određuje oštrinu slike i količinu detalja koju možemo vidjeti. Rezoluciju određuje broj piksela koji se reproduciraju na ekranu. Po američkom NTSC (National Television System Committee) standardu, analogni televizor može prikazati 525 horizontalnih linija svaku tridesetinku sekunde (od tih 525 linija, neke se koriste za sinkronizacijske signale, tako da se za prikaz slike efektivno koristi 480 linija).

 Horizontalne se linije ne prikazuju sve odjednom, već u dvije faze. Televizor prikazuje pola od ukupnog broja linija svaku šezdesetinku sekunde, prvu šezdesetinku neparne, a drugu parne linije, čime se dobiva frekvencija (frame rate) od 30 slika u sekundi. Takav način rada analogne televizije (interlaced) dovodi do nazubljenih rubova kod objekata u pokretu i titranja slike na rubovima.

Digitalna televizija nastala je iz želje za većom rezolucijom, te oštrijom i detaljnijom slikom. Slijedeće dvije slike jasno prikazuju razliku između slika koje bi prikazao digitalni, odnosno analogni televizor:

Osim toga, ukoliko analogni televizor prima slab signal, bilo zbog udaljenosti odašiljača ili fizičkih prepreka, na slici će se vidjeti "snijeg" ili drugi oblici deformacije. Budući da se digitalni signal sastoji samo od "nula" i "jedinica", dok je god signal dovoljno jak da se 0 i 1 mogu razlikovati, slika će biti savršeno oštra, a kad postane preslab, slika će u potpunosti nestati.