DTV

Digitalna televizija započela je s radom kao besplatni medij na frekvencijama različitima od onih kojima se koristi analogna televizija, tako da svaka TV postaja može svoj program emitirati i na analognim i digitalnim TV kanalima. Digitalni kanal je tok  digitalnih podataka brzine 19.39 Mbps. Jedan takav digitalni kanal može sadržavati više podkanala. Tako se unutar jednog kanala može emitirati jedan program koji zauzima cijeli pojas od 19.39 Mbps, ali i više programa (npr. četiri programa širine 4.85 Mbps). Tako npr. digitalni kanal 53 može sadržavati i podkanale 53.1, 53.2, i 53.3.

Digitalna televizija može se emitirati u nekoliko formata (zbog toga jedan kanal i može sadržavati više podkanala):

Formati 480i i 480p nazivaju se i SDTV (Standard Definition TV) formatima. U ove se formate prebacuju stare, analogne TV emisije. Formati 720p, 1080i i 1080p nazivaju se HDTV (High Definition TV) formatima.

Digitalna televizija emitira sliku drugačijeg omjera visine i širine (aspect ratio) od analogne televizije. Dok taj omjer kod analogne TV iznosi 4:3, kod digitalne televizije on iznosi 16:9. Odnos 4:3 u upotrebi je još od 1889. kada je W.K.L. Dickson u laboratoriju T.A. Edisona eksperimentirao s pokretnim slikama, te odlučio napraviti film upravo tog omjera. Televizija nije imala nikakvog razloga ne prihvatiti upravo taj omjer. Međutim taj omjer ne može gledatelju pružiti potpun užitak gledanja jer je ljudski vid najbolji unutar vidnog polja od 30 stupnjeva, dok omjer 4:3 ulazi u vidno polje od samo 10 stupnjeva. Šira slika se prvo počela primjenjivati 1950-ih u kinima (npr. Cinemascope), a prilikom definiranja standarda za digitalnu televiziju odabran je omjer 16:9.

            Mogućnost odašiljanja više programa unutar 19.39 Mbps streama postoji zahvaljujući kompresiji digitalnih podataka. U ovom se slučaju radi o MPEG-2 kompresiji koja omogućuje odabir veličine ekrana i bit-rate-a prilikom kodiranja, tako da se za tri rezolucije u kojima DTV radi može odabrati cijeli niz bit-rate-ova. Tako na primjer TV postaja može odlučiti da se prijenos nekog sportskog događaja (u kojem ima mnogo pokreta i izmjena slika) emitira u 1080i formatu koji zauzima svih 19.39 Mbps, dok se snimka nekog govornika (bez mnogo promjena scena) može emitirati u 480p formatu i 3 Mbps, što ostavlja pojas od 16.39 Mbps za druge podkanale.