Otrovne gljive roda Amanita

LATINSKO IME	HRVATSKO IME	JESTIVOST	STANISTE
AMANITA BATTARRAE	DVOBOJNA PRESLICA	JESTIVA
AMANITA CAESAREA	BLAGVA	NAJCJENJENIJA	RUBOVI SUMA
AMANITA CECILIAE	TIGRASTA PRESLICA	JESTIVA
AMANITA CITRINA	ŽUTA PUPAVKA	OTROVNA	SUME
AMANITA CROCE	ŠAFRANASTA PRESLICA	JESTIVA
AMANITA EXCELSA	SIVA MUHARA, TIGRICA	JESTIVA	SUME
AMANITA GEMMATA	ZUTA MUHARA	NEJESTIVA
AMANITA MUSCARIA	MUHARA	OTROVNA,HALUCINOGENA	SUME
AMANITA OVOIDEA	JAJASTA MUHARA	JESTIVA
AMANITA PANTHERINA	PANTEROVA MUHARA	SMRTNO OPASNA, HALUCINOGENA	SUME
AMANITA PHALLOIDES	ZELENA PUPAVKA	NAJOTROVNIJA OD SVIH GLJIVA	SUME
AMANITA RUBESCENS	BISERKA, BISERNICA	UVJETNO JESTIVA	SUME
AMANITA SOLITARIA	JEZASTA MUHARA,USAMLJENA MUHARA	JESTIVA

• ZUTA PUPAVKA
• MUHARA
• PANTEROVA MUHARA
• ZELENA PUPAVKA







ZUTA PUPAVKA

Klobuk:

promjera 4—12 cm, isprva polukuglast, potom spljošten,svjetlo žut do bijel, s krpicama bijele ili smeđe boje, ili bez krpica, rub klobuka nenaboran



Trusište:

listići , gusti bjelkasti,uza stručak su slobodni i različito dugački. Otrusina je bijela.



Stručak:

vjenčić, ovoj, 4—12 x 0,7—1,6 cm, valjkast, bijel ili žućkast, iznad vjenčića uzduž naboran, u donjem dijelu kuglasto zadebljao i omotan ostatkom vanjskog ovoja ,koji je prirastao uza stručak. Između gornjeg ruba ostatka ovoja i stručka plitka je udubina. Stručak pun, a poslije u gornjoj polovici šupalj. Ostatak kožnog vjenčića na stručku bijel je ili žućkast, na gornjoj strani naboran.



Meso:

bijelo, čvrsto, u klobuku ispod kožice žućkasto, karakteristično miriše repu. Okus neprijatan.



Stanište:

na kiselu tlu, bjelogoričnoj i crnogoričnoj šumi.



Upotrebljivost:

otrovna



Mogućnost zamjene:

Mogoća je zamijena sa zelenom pupavkom, A. phalloides (Vaill. ex Fr.) Secr. koja ponekad ima isto tako žut klobuk, na njemu obično nema krpica i ne miriše na repu. Ostatak vanjskog ovoja već;mlohava bijela ljuska. Po mirisu se razlikuje od svijetložute muhare, Amanita gemmata (Fr.) Gill., koja ima klobuk tamnije okeraste boje, bijeli stručak i bijeli vjenčić, obrub klobuka je uvijek sitno naboran,a u žućkaste je pupavke gladak.








MUHARA

Klobuk:

5—20 cm, kuglast, poslije spljošten, prekriven jarko crvenom ili narančasto crvenom kožicom koju s lako guli. Mlada gljiva ima na klobuku neravnomjerno raspoređene bijele krpice. Na starijim gljivama sitno naboran, rub gladak.Za kišnih dana bijele krpice mogu potpuno nestati



Trusište:

listići ,bijeli, gusti, široki, različito dugački, trbušasti, uza stručak slobodni, u mlade gljive prekriveni vjenčićem. Otrusina bijela.



Stručak:

vjenčić, bijel, vitak, valjkast, isprva pun, poslije šupalJ gornjem dijelu s njega visi bijeli, sitno naborani ostatak zastorka (velum partie). Donji je dio stručka gomoljasto zadebljao, na njemu su 2—3 reda bradavičastih izraslina, kao ostatak vanjskog ovoja (velum universale): 12—20 x 1—2,5cm



Meso:

bijelo, tvrdo, u klobuku pod crvenom kožicom žuto, nema izrazita miris i okusa.



Vrijeme rasta:

od srpnja do studenoga u višim predjelima, a u nizinama na nadalje.



Stanište:

bjelogorična i crnogorična šuma



Upotrebljivost:

nije jestiva, otrovna, sadrži muskarin čija koncentracije je najveća u kožici. U nekim zemljama je jedu tako da joj ogule kožicu, prokuhaju te siliraju.



Mogućnost zamjene:

s blagvom, Amanita caesarea (Scop. ex Fr.) Pers. ex






PANTEROVA MUHARA

Klobuk:

promjera 5—12cm, sive, sivosmeđe ili sivožućkaste boje koja kod starijih gljiva izblijedi, posut malima bijelim krpicama koji se za kišna vremena lako isperu; obrub sitno naboran.



Trusište:

listići, bijeli, gusti, široki, uza stručak slobodni. Otrusina bijela.



Stručak:

vjenčić, ovoj, bijel, gore uži, s ostatkom bijela vjenčića koji nije naboran, pri dnu gomoljasto odebljao i tijesno obuhvaćen ostatkom dijelom bijeloga vanjskog ovoja koji gore završava sa 2 do 3 vjenčića, isprva je pun, poslije šupalj. 6—15 x 0,5—1,5 cm



Meso:

bijelo, s mirisom rotkvice, neizrazita okusa.



Vrijeme rasta:

od lipnja do listopada.



Stanište:

bjelogorična i crnogorična šuma i šumske čistine.Gotovo uvijek rastu dva do tri primjerka zajedno



Upotrebljivost:

smrtno otrovna, prvi simptomi trovanja nastupaju za pola sata, sadrži 10 puta više ibotenske kiseline muscimola i muskazona nego muhara.



Mogućnost zamjene:

najčešće s biserkom, Amanita rubescens (Pers. ex S.F. Gray, kojoj je crvenkasto smeđi klobuk posut krpicama žućkaste ili ružičaste boje (panterova muhara ima bijele), a njeno meso na oštećenome mjestu pocrveni.








ZELENA PUPAVKA

Mlada zelena pupavka zatvorena je u bijeli vanjski jajoliki ovoj (velum universale). Donju stranu klobuka prekriva kožasti zastor (velum partiale). Kako mlada gljiva u ovoju raste, stručak i klobuk se izdižu i pritiskom rastrgnu vrh ovoja, Gljiva se oslobodi, a ostatak vanjskog ovoja ostaje uz donji dio zadebljala stručka. Debeli se kožasti ovoj obično rastrgne samo na vrhu i gotovo cijel ostane uz stručak, pa zato na klobuku obično nema krpica. Kad se rastom širi i klobuk, s vanjskog ruba klobuka otkida se i zastor koji u mlade gljive prekriva listiće. Ostaje pričvršćen samo na stručku na kojemu ostaje visjeti poput krilca, ovratnika ili orukvice.



Klobuk:

promjera 4 —15 cm, isprva sferično ispupčen, poslije spljošten, s glatkim rubovima. Površina mu je suha, sjajna, vide se vlakna koja teku iz sredine prema rubu. Klobuk je u različitim nijansama maslinastozelene boje, smeđezelen, žut ili bijel, u sredini obično tamniji. Na klobuku samo izuzetno ostaju bijele krpice.



Trusište:

listići, bijeli, gusti, široki, različito dugački, uza stručak slobodni, zaobljeni, u mlade gljive prekriveni bijelim zastorom. Otrusina bijela.



Stručak:

vjenčić, ovoj, bijel do svijetlo žut, vitak gore uži, donji dio zadebljan, obavijen bijelom kožastom opnom koja je u zemlji,, sitno naboran u cik-cak pruge,na prerezu isprva pun , a kasnije šupalj.



Meso:

bijelo, ispod kožice u klobuku zelenkasto, neizrazita okusa. Mlade gljive nemaju mirisa, a stare mirišu donekle slatkasto.



VRIJEME RASTA:

od srpnja do listopada.



Stanište:

na kiselu tlu, u bjelogoričnoj (hrast, bukva, kesten, grab) ili mješovitoj šumi, a u planinskim područjima i ispod četinjača.



Upotrebljivost:

nejestiva, otrovna, smrtno opasna. U našim krajevima prouzrokuje 90% trovanja gljivama koja uz znakove faloidinskog sindroma završavaju smrću. Jedan jedini klobuk sadrži količinu otrova smrtnu za odrasla čovjeka. (20 grama gljive mogu ubiti kompletnu obitelj)



Mogućnost zamjene:

trovanje zelenom pupavkom posljedica je njezina zamjenjivanja s jestivim vrstama gljiva koje imaju zelen, žut ili bijel klobuk ili vjenčić na stručku. Do zamjene također može doći ako sakupljač ne otrgne cijelu gljivu, tako da u zemlji ostane donji zadebljali dio stručka s ostatkom vanjskog ovoja. Zelenu pupavku zamjenjuju sa sunčanicama, koje na visoku vitkom stručku imaju pomični vjenčić, i pečurkama, koje nemaju ovoj, a trusište im je ružičasto i poslije tamnosmede. Golubače sa zelenim klobucima nemaju vjenčić na stručku ni vanjski ovoj. Zelenka, Tricholoma f/avovirens (Pers. ex Fr.) Lund., sva je zelena, osim klobuka ima zelene i listiće i stručak, na stručku nema vjenčić, nema ni ljusku. U zelene muhare su, međutim, listići i stručak bijeli. Žućkasta pupavka i svijetložuta munara imaju uz donji dio stručka ostatak vanjskog ovoja što tijesno priliježe, a ne široke i mlohave ljuske kao zelena pupavka. Potreban je veliki oprez kod branja puhara Lycoperdon perlatum. Puhare je uvijek potre bno prerezati da se lijepo vide svi dijelovi gljive u unutrašnjosti, a puhare nemaju te karakteristike.



TROVANJE ZELENOM PUPAVKOM


Trovanja koja izazivaju gljive iz porodice Amanita phalloides, verna, virosa, phanterina uglavnom su faloidinskog tipa, što znači da je većina trovanja sa smrtnim posljedicama došlo baš zbog konzumiranja neke od ovih gljiva. Oštećenja organizma koja nastupaju prilikom trovanja pupavkama vrlo su teška jer djeca umiru u gotovo 100% slučajeva , ako se pravilno ne liječe. Znakovi trovanja nastupaju već za 6-24 sata.Najprije se pojavljuju bolovi i grčevi u trbuhu, mučnina sa povraćanjem, jaki proljevi te obilno znojenje. Uz to se javlja jaka žeđ, udovi postaju hladni i počinju grčevi u listovima. U organizmu nastupaju jaka oštećenja jetre, te znakovi karakteristični za prestanak rada bubrega. Ako se bolesnik pravovremeno ne počne liječiti u 50% slučajeva nastupa smrt. Oštećenja trovanjem pupavkama pripisuju se djelovanju amatoksina te alfa amanitin koji je najtoksičniji među njima.






MNOGO VISE O GLJIVAMA I JOS MNOGO TOGA...