Primjena multimedija u poslovnom okruženju

Elektroničko poslovanje

Dragan Šajnić
Zagreb, 2003

---

Sažetak

Intezivno umrežavanje poslovnih organizacija i razvoj Interneta stvorili su pretpostavke za razvoj elektroničkog poslovanja koje uključuje poslovanje među tvrtkama, između tvrtki i pojedinačnih kupaca te unutar tvrtki. Iako elektroničko poslovanje još ima vrlo mali udio u ukupnom poslovanju, ono se izvanredno brzo razvija pa u nekim područjima poslovanja već ima značajnu poslovnu ulogu. U ovom seminaru prikazane su osnovne karakteristike elektroničkog poslovanja,a posebna pozornost je obraćena na elektroničku razmjenu podataka. Također je dat i osvrt na probleme sigurnosti poslovanja.

1. Uvod

Umrežavanje poslovnih organizacija te razvoj Interneta doveli su do velikih promjena u načinu i efikasnosti rada poslovnih i drugih organizacija. Omogućena je jednostavna i brza komunikacija, gotovo trenutačno prenošenje velikih količina podataka na velike udaljenosti, jednostavno objavljivanje i ažuriranje multimedijskih dokumenata i njihova danonoćna globalna dostupnost, digitalna isporuka dobara i usluga, direktno plaćanje putem Interneta, stvaranje virtualnih organizacija itd. Sve to predstavlja elemente novog oblika poslovanja, tzv. elektroničkog poslovanja (engl. Electronic commerce, EC).

2. Što je elektroničko poslovanje i kako je nastalo

Jedna od definicija elektroničkog poslovanja, koju je predložio ESPRIT projekt Europske unije, glasi:

Elektroničko poslovanje je opći koncept koji obuhvaća sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija koje se izvode korištenjem informacijske i komunikacijske tehnologije i to među tvrtkama, između tvrtki i njihovih kupaca, ili unutar samih tvrtki. Elektroničko poslovanje uključuje elektroničko trgovanje dobrima i uslugama.

Elektroničko poslovanje može se promatrati s različitih perspektiva. Sa stanovišta komunikacije elktroničko poslovanje je elektronička isporuka informacija, proizvoda i usluga te elektroničko plaćanje korištenjem računalnih i drugih komunikacijskih mreža. S poslovne perspektive to je primjena tehnologije u svrhu automatizacije poslovnih transakcija i poslovanja, a sa stanovišta usluga to je alat koji omogućuje smanjenje troškova poslovanja uz istovremeno povećanje kvalitete i brzine pružanja usluga.

Elektroničko poslovanje ima korijene u sedamdesetim godinama, nastankom elektroničkog prijenosa gotovine (engl. Electronic fund transfer, EFT) koji se odvija između banaka putem sigurnih privatnih mreža. EFT danas ima više inačica, uključujući tu i plaćanje kreditnim karticama u prodavaonicama i maloprodaji. Procjenjuje se da je 1995. godine 55% svih plaćanja američke vlade napravljeno korištenjem EFT-a.

Tijekom kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih razvila su se i počela koristiti dva nova oblika elektorničkog poslovanja, elektronička razmjena podataka (engl. Electronic data interchange, EDI) i elektronička pošta. Obje ove tehnologije omogućile su znatno smanjenje količine papira u upotrebi (npr. čekova, narudžbi) i povećanje automatizacije poslovanja. Elektronička razmjena podataka omogućuje tvtkama slanje i primanje poslovnih dokumenata u standardnom elektroničkom obliku, i to putem sigurnih privatnih mreža. EDI se koristi u proizvodnji, gdje omogućuje uštede u zalihama i baratanju materijalima, a pokazala se posebno djelotvornom u upravljanju maloprodajom gdje je omogućila kupcima da dobivaju proizvode koje žele, i to u pravo vrijeme i na pravo mjesto uz povoljnu cijenu. Pri tome se postižu uštede i za proizvođače i za maloprodaju. No EDI je skupa tehnologija i njome se gotovo isključivo služe velike tvrtke. Da bi se njime služile, srednje i manje tvrtke mogu se umjesto korištenja privatnih mreža pretplatiti na online servis zvan “mreže s dodanom vrijednošću” (engl. value added networks, VAN) koji posjeduje programe što omogućuje elektroničku razmjenu podataka.

Tijekom devedesetih godinapojava World Wide Weba u okviru Interneta prvi je put omogućila jednostavan rad na mreži te jednostavno i jeftino publiciranje i širenje informacija. Omogućeni su raznovrsni oblici poslovanja a poslovanje je postalo jeftinije te su tako i male tvrtke dobile mogućnost korištenja elektroničkog poslovanja. Shematski prikaz raznih oblika elektroničkog poslovanja daje slika 2.1.

             Slika  2.1 Podjela elektroničkog poslovanja

 

 

3. Prednosti i nedostaci elektroničkog poslovanja

3.1 Prednosti

Privlačnost elektroničkog poslovanja proizlazi iz kombinacije ekonomskih i tehnoloških razloga. Među ekonomskim razlozima ističu se smanjenje troškova poslovanja, smanjenje grešaka kod elektroničkih transakcija, jeftino globalno publiciranje informacija i mogućnost nalaženja alternative skupim uredima (kao što su bankovne poslovnice ili telefonski pozivni centri). Upotreba elektroničkog poslovanja time omogućuje konkurentnije poslovanje i povećava šansu opstanka na tržištu.

Tehnološki razlozi privlačnosti elektroničkog poslovanja vezani su za mogućnost digitalizacije različitih medija, kao što su tekst, slike, zvuk i video. Materijali u digitalnom obliku mogu se obrađivati, pretraživati, spremati, kopirati i prenositi efikasno i u velikim količinama, a prijenos se može odvijati kombinacijom različitih prijenosnih medija kao što su računalne, telefonske, bežične ili kabelske mreže. Sve ove mogućnosti koriste se u industrijama novina, časopisa, knjiga i optičkih diskova.

3.2 Nedostaci

Postoji nekoliko barijera elektroničkom poslovanju, za čije će otklanjanje biti potrebni veliki napori i dugi vremenski period. Najveći problem jest pitanje sigurnosti rada na Internetu, tj. zašita podataka od neovlaštenog pristupa i promjena, zaštita kreditnih kartica prilikom kupovine putem mreže i sl. Osim toga potrebno je riješiti i veoma složeno pitanje zaštite autorskih prava, zaštite privatnosti pojedinaca unutar i izvan poslovnih organizacija te problem zaštite od virusa.

Važan tehnički problem leži u ograničenoj propusnosti mreže i on postaje sve izraženiji s porastom broja mreža i korisnika uključenih na Internet kao i sve većim zahtjevima za kapacitetom mreže u svrhu prijenosa multimedijskih materijala. To uzrokuje usporavanje pristupa informacijama i prijnosa podataka putem  Interneta.

Ljudski je faktor također izuzetno važan. Potrebno je sve više stručnjaka koji vladaju novom tehnologijom, a nužno je i uvježbavanje korisnika unutar organizacije za što efikasnijim korištenjem tih tehnologija. Kao kod svih novih tehnologija, postoji i otpor uvođenju tehnologija na kojima se temelji elektroničko poslovanje.

 

4. Tehnološke pretpostavke elektroničkog poslovanja

Da bi se elektroničko poslovanje moglo razvijati, potrebno je ispuniti neke tehnološke pretpostavke. Prije svega potrebno je raspolagati informacijskom prometnicom zadovoljavajućeg kapaciteta i raširenosti te davateljima usluga transporta informacija kroz razne oblike komunikacijskih sustava (telefonske mreže, kablovski TV sustavi, bežični sustavi uključujući i satelitske mreže te računalne mreže). Osim toga, potrebno je imati i uređaje i alate za stvaranje, publiciranje i distribuciju multimedijskih sadržaja, i to od klasičnih telefaks aparata do programskih sustava koji podržavaju osnovne mrežne usluge (EDI, elektronička pošta, World Wide Web i sl.), programa za stvaranje multimedijskih dokumenata (npr. HTML i Java) te mogućnosti pouzdanog prijenosa informacija s različitih uređaja, sučelja i mreža.

Potrebno je također posjedovati i poslovnu infrastrukturu koja omogućuje sigurno izvođenje poslovnih transakcija, uključujući online plaćanje. U tu svrhu nužne su metode i pribori za enkripciju (zaštita sadržaja dokumenata) i autentifikaciju (osiguranje identiteta stranaka). Da bi se osigurala kompatibilnost uređaja i metoda koji služe u elektroničkom poslovanju, potrebno je standardizirati sve aspekte rada mreže, od standarda videodistribucije do protokola za rad u mreži i pružanja mrežnih usluga, kompresije različitih oblika multimedijskih dokumenata i sl.

5. Pregled vrsta elektroničkog poslovanja

Elektroničko poslovanje može se podijeliti u više kategorija:poslovanje unutar tvrtke, među tvrtkama, između tvrtke i potrošača, između tvrtki  i javne administracije te između javne administracije i potrošača. Prve tri vrste poslovanja najviše su zastupljene, pa su u prvom redu one i opisane.

5.1 Poslovanje unutar tvrtke

Elektroničko poslovanje unutar tvrtke ima za cilj povećanje efikasnosti i kvalitete rada u tvrtki te integracije raznih funkcija tvrtke. Osnovna područja primjene jesu komunikacija između pojedinaca ili skupina, elektroničko objavljivanje dokumenata i povećanje produktivnosti tvrtke. Komunikacija između pojedinaca ili skupina koristi elektroničku poštu i videokonferencije(sl. 5.1) za efikasno širenje informacija. Time se omogućuje jednostavnija i brža komunikacija između geografski udaljenih pojedinaca ili članova radnih skupina te njihovo bolje informiranje.

Slika  5.1. Primjena videokonferencije unutar tvrtke

Elektroničko objavljivanje dokumenata omogućuje tvrtki da jeftino, brzo i ažurno objavljuje dokumente od interesa za svoje osoblje. To npr. mogu biti specifikacije proizvoda, pozivi na sastanke ili obavjesti o tečajevima. Tako tvrtka McDonnel Douglas, koja ima oko 11 000 zaposlenih i gradi zrakoplove za preko 200 zračnih kompanija, godišnje objavi oko četiri milijuna stranica dokumentacije o održavanju svojih zrakoplova. Svi se dokumenti objavljuju na Webu pa se time štedi golema količina papira, a izmjene i dodaci dokumentaciji mogu se objaviti znatno jeftinije i brže.

5.2 Poslovanje među tvrtkama

Elektroničko poslovanje među tvrtkama omogućuje bolju povezanost tvrtki te brže i jeftinije međusobno poslovanje. Najviše korištena tehnologija jest elektronička razmjena podataka (EDI). EDI je razvijen za potrebe razmjene podataka među poslovnim partnerima prvenstveno putem privatnih računalnih mreža. U okvirima Interneta EDI se kombinira sa servisom daljinskog prijenosa datoteka i FTP protokolom, te elektroničkom poštom. Shematski prikaz takvog jednog rješenja nalazi se na slici 5.2.

            Slika  5.2 Primjer poslovanja među tvrtkama

Kao primjer za ilustraciju gornje slike može poslužiti britanska kompanija Dixons Matercare, koja prodaje elektroniku u maloprodaji. Njezini stručnjaci dežuraju kraj telefona 24 sata dnevno kako bi rješili tehničke probleme svojih mušterija. Kada se javi kupac s problemom, Dixonsovi stručnjaci posredstvom intraneta svoje kompanije brzo nalaze status garancije kupca koji zove i tada izravno prelaze na ekstranet svojih partnera, proizvođača opreme s kojom kupac ima problema, pa tu brzo nalaze razlog problema. Na ekstranetu oni mogu npr. provjeriti postoji li nova inačica softvera koju kupac treba ili mogu detaljno provjeriti sve dijelove koje neka oprema sadrži. Ovakav je postupak rješavanja problema neusporedivo jeftiniji i brži nego pretraživanje priručnika za tu vrstu opreme.

Ovaj oblik poslovanja koristi se za koordinaciju između nabavnih operacija tvrtke i njenih dobavljača, logističko planiranje u tvrki i u suradničkim tvrkama koje transportiraju, skladište, prodaju ili održavaju njene proizvode. Njime se postižu niže nabavne cijene, smanjenje zaliha, skraćeni proizvodni ciklusi te sniženje cijena marketinga i prodaje.

5.2.1 Što je elektronička razmjena podataka

Elektronička razmjena podataka (EDI) razmjena dokumenata između organizacija u standardiziranom elektroničkom obliku, i to direktno između računarskih aplikacija. Dokumenti koji se mogu razmjenjivati sadrže strukturirane podatke, npr. narudžbe, fakture ili potvrde o plaćanju. Prikaz jedne takve fakture daje slika 5.3.

          Slika  5.3. Narudžbenica koja se ispunjava na Internetu

 

Elektronička razmjena podataka između tvrtki ispočetka se izvodila putem sigurnih privatnih mreža, zatim i posredstvom online servisa zvanih “mreže s dodanom vrijednošću”, a od prije nekoliko godina i putem Interneta. Dva najviše korištena međunarodna standarda za EDI su X12 i EDIFACT.

 

5.2.2 EDI na VAN mreži

 

Osim razmjene podataka između tvrtki putem sigurnih privatnih mreža koristi se i razmjena podataka putem online servisa zvanih “mreže s dodanom vrijednošću” (engl. value added networks, VAN). Takve mreže posjeduju programe koji se koriste za razmjenu podataka i omogućuju razmjenu podataka s većim brojem tvrtki. Cijena usluge najčešče je zasnovana na volumenu prenešenih podataka, što se pokazalo dosta nepovoljnim za tvrtke koje koriste VAN mreže pa je stoga porast broja VAN mreža dosta spor. Shematski prikaz ovakve mreže daje slika 5.4.

 

 

      Slika  5.4. Primjer VAN mreže

 

6. Zaključak

Sva današnja predviđanja očekuju izvanredno brzi rast elektroničkog poslovanja u godinama što slijede. No što se tiče sadašnjeg elektroničkog poslovanja u ukupnom poslovanju, ono se procjenjuje na red veličine od samo jedan posto.

Ima više razloga za optimistična predviđanja brzog razvoja elektroničkog poslovanja: to su izvanredno brz tehnološki razvoj, razvoj novih servisa i poslovnih modela. Čine se veliki napori da se korisnicima omogući brži pristup Internetu, da se razviju jeftinija osobna računala i kvalitetniji programi (npr. bolja grafička sučelja i pretraživači). Osim toga, razvijaju se alternativne platforme pomoću kojih se mogu koristiti servisi. Umjesto da to isključivo bude PC računalo, omogućuje se pristup Webu korištenjem TV aparata (Web televizija), a Internet se koristi za telefoniranje. Razvijaju se i pametni prijenosni telefoni, računala i komunikacijska oprema koja se nosi, te se ide prema integraciji različitih poslovnih servisa kao npr. elektroničkih poruka, prijenosa podataka i skladištenje podataka. Obećavajući je i razvoj tzv. ugrađenog elektroničkog poslovanja (engl. embedded electronic commerce) koje npr. ide za tim da kućni elektronički aparati mogu slati i primati poruke (pa se porukom elektroničkom poštom može tražiti uključivanje pećnice).

 

 

 

7. Literatura

1.      Željko Panian, Elektroničko trgovanje. Sinergija

2.      Ž.Panian i I.Strugar, Primjena računala u poslovnoj praksi, Sinergija, Zagreb 2000, pp.117-142.

---