Dragan Šajnić
Zagreb, 2003
Intezivno
umrežavanje poslovnih organizacija i razvoj Interneta stvorili su pretpostavke
za razvoj elektroničkog poslovanja koje uključuje poslovanje među
tvrtkama, između tvrtki i pojedinačnih kupaca te unutar tvrtki. Iako
elektroničko poslovanje još ima vrlo mali udio u ukupnom poslovanju, ono
se izvanredno brzo razvija pa u nekim područjima poslovanja već ima
značajnu poslovnu ulogu. U ovom seminaru prikazane su osnovne
karakteristike elektroničkog poslovanja,a posebna pozornost je
obraćena na elektroničku razmjenu podataka. Također je dat i
osvrt na probleme sigurnosti poslovanja.
Umrežavanje
poslovnih organizacija te razvoj Interneta doveli su do velikih promjena u
načinu i efikasnosti rada poslovnih i drugih organizacija. Omogućena
je jednostavna i brza komunikacija, gotovo trenutačno prenošenje velikih
količina podataka na velike udaljenosti, jednostavno objavljivanje i
ažuriranje multimedijskih dokumenata i njihova danonoćna globalna
dostupnost, digitalna isporuka dobara i usluga, direktno plaćanje putem
Interneta, stvaranje virtualnih organizacija itd. Sve to predstavlja elemente
novog oblika poslovanja, tzv. elektroničkog poslovanja (engl. Electronic
commerce, EC).
Slika 2.1 Podjela elektroničkog poslovanja
Privlačnost
elektroničkog poslovanja proizlazi iz kombinacije ekonomskih i tehnoloških
razloga. Među ekonomskim razlozima ističu se smanjenje
troškova poslovanja, smanjenje grešaka kod elektroničkih transakcija,
jeftino globalno publiciranje informacija i mogućnost nalaženja
alternative skupim uredima (kao što su bankovne poslovnice ili telefonski
pozivni centri). Upotreba elektroničkog poslovanja time omogućuje
konkurentnije poslovanje i povećava šansu opstanka na tržištu.
Tehnološki
razlozi privlačnosti
elektroničkog poslovanja vezani su za mogućnost digitalizacije
različitih medija, kao što su tekst, slike, zvuk i video. Materijali u
digitalnom obliku mogu se obrađivati, pretraživati, spremati, kopirati i
prenositi efikasno i u velikim količinama, a prijenos se može odvijati
kombinacijom različitih prijenosnih medija kao što su računalne,
telefonske, bežične ili kabelske mreže. Sve ove mogućnosti koriste se
u industrijama novina, časopisa, knjiga i optičkih diskova.
3.2 Nedostaci
Postoji nekoliko
barijera elektroničkom poslovanju, za čije će otklanjanje biti
potrebni veliki napori i dugi vremenski period. Najveći problem jest
pitanje sigurnosti rada na Internetu, tj. zašita podataka od neovlaštenog
pristupa i promjena, zaštita kreditnih kartica prilikom kupovine putem mreže i
sl. Osim toga potrebno je riješiti i veoma složeno pitanje zaštite autorskih
prava, zaštite privatnosti pojedinaca unutar i izvan poslovnih organizacija te
problem zaštite od virusa.
Važan tehnički
problem leži u ograničenoj propusnosti mreže i on postaje sve izraženiji s
porastom broja mreža i korisnika uključenih na Internet kao i sve
većim zahtjevima za kapacitetom mreže u svrhu prijenosa multimedijskih
materijala. To uzrokuje usporavanje pristupa informacijama i prijnosa podataka
putem Interneta.
Ljudski je faktor
također izuzetno važan. Potrebno je sve više stručnjaka koji vladaju
novom tehnologijom, a nužno je i uvježbavanje korisnika unutar organizacije za
što efikasnijim korištenjem tih tehnologija. Kao kod svih novih tehnologija,
postoji i otpor uvođenju tehnologija na kojima se temelji
elektroničko poslovanje.
4.
Tehnološke pretpostavke elektroničkog poslovanja
Da bi se elektroničko poslovanje moglo razvijati, potrebno je
ispuniti neke tehnološke pretpostavke. Prije svega potrebno je raspolagati informacijskom
prometnicom zadovoljavajućeg kapaciteta i raširenosti te davateljima
usluga transporta informacija kroz razne oblike komunikacijskih sustava
(telefonske mreže, kablovski TV sustavi, bežični sustavi
uključujući i satelitske mreže te računalne mreže). Osim toga,
potrebno je imati i uređaje i alate za stvaranje, publiciranje i
distribuciju multimedijskih sadržaja, i to od klasičnih telefaks
aparata do programskih sustava koji podržavaju osnovne mrežne usluge (EDI,
elektronička pošta, World Wide Web i sl.), programa za stvaranje
multimedijskih dokumenata (npr. HTML i Java) te mogućnosti pouzdanog
prijenosa informacija s različitih uređaja, sučelja i mreža.
Potrebno je također posjedovati i poslovnu infrastrukturu koja
omogućuje sigurno izvođenje poslovnih transakcija,
uključujući online plaćanje. U tu svrhu nužne su metode i
pribori za enkripciju (zaštita sadržaja dokumenata) i autentifikaciju
(osiguranje identiteta stranaka). Da bi se osigurala kompatibilnost
uređaja i metoda koji služe u elektroničkom poslovanju, potrebno je standardizirati
sve aspekte rada mreže, od standarda videodistribucije do protokola za rad u
mreži i pružanja mrežnih usluga, kompresije različitih oblika
multimedijskih dokumenata i sl.
Elektroničko
poslovanje može se podijeliti u više kategorija:poslovanje unutar tvrtke,
među tvrtkama, između tvrtke i potrošača, između
tvrtki i javne administracije te između
javne administracije i potrošača. Prve tri vrste poslovanja najviše su
zastupljene, pa su u prvom redu one i opisane.
Elektroničko
poslovanje unutar tvrtke ima za cilj povećanje efikasnosti i kvalitete
rada u tvrtki te integracije raznih funkcija tvrtke. Osnovna područja
primjene jesu komunikacija između pojedinaca ili skupina,
elektroničko objavljivanje dokumenata i povećanje produktivnosti
tvrtke. Komunikacija između pojedinaca ili skupina koristi
elektroničku poštu i videokonferencije(sl. 5.1) za efikasno širenje
informacija. Time se omogućuje jednostavnija i brža komunikacija
između geografski udaljenih pojedinaca ili članova radnih skupina te
njihovo bolje informiranje.
Slika 5.1. Primjena videokonferencije unutar tvrtke
Elektroničko
objavljivanje dokumenata omogućuje
tvrtki da jeftino, brzo i ažurno objavljuje dokumente od interesa za svoje
osoblje. To npr. mogu biti specifikacije proizvoda, pozivi na sastanke ili
obavjesti o tečajevima. Tako tvrtka McDonnel Douglas, koja ima oko 11 000
zaposlenih i gradi zrakoplove za preko 200 zračnih kompanija, godišnje
objavi oko četiri milijuna stranica dokumentacije o održavanju svojih
zrakoplova. Svi se dokumenti objavljuju na Webu pa se time štedi golema količina
papira, a izmjene i dodaci dokumentaciji mogu se objaviti znatno jeftinije i
brže.
Elektroničko
poslovanje među tvrtkama omogućuje bolju povezanost tvrtki te brže i
jeftinije međusobno poslovanje. Najviše korištena tehnologija jest elektronička
razmjena podataka (EDI). EDI je razvijen za potrebe razmjene
podataka među poslovnim partnerima prvenstveno putem privatnih
računalnih mreža. U okvirima Interneta EDI se kombinira sa servisom
daljinskog prijenosa datoteka i FTP protokolom, te elektroničkom poštom.
Shematski prikaz takvog jednog rješenja nalazi se na slici 5.2.
Slika 5.2 Primjer poslovanja među tvrtkama
Slika 5.3. Narudžbenica koja se ispunjava na Internetu
Elektronička razmjena podataka između tvrtki ispočetka se izvodila putem sigurnih privatnih mreža, zatim i posredstvom online servisa zvanih “mreže s dodanom vrijednošću”, a od prije nekoliko godina i putem Interneta. Dva najviše korištena međunarodna standarda za EDI su X12 i EDIFACT.
5.2.2 EDI na VAN mreži
Osim
razmjene podataka između tvrtki putem sigurnih privatnih mreža koristi se
i razmjena podataka putem online servisa zvanih “mreže s dodanom
vrijednošću” (engl. value added networks, VAN). Takve mreže
posjeduju programe koji se koriste za razmjenu podataka i omogućuju
razmjenu podataka s većim brojem tvrtki. Cijena usluge najčešče
je zasnovana na volumenu prenešenih podataka, što se pokazalo dosta nepovoljnim
za tvrtke koje koriste VAN mreže pa je stoga porast broja VAN mreža dosta spor.
Shematski prikaz ovakve mreže daje slika 5.4.
Slika 5.4. Primjer VAN mreže
Sva današnja
predviđanja očekuju izvanredno brzi rast elektroničkog
poslovanja u godinama što slijede. No što se tiče sadašnjeg
elektroničkog poslovanja u ukupnom poslovanju, ono se procjenjuje na red
veličine od samo jedan posto.
Ima više razloga za
optimistična predviđanja brzog razvoja elektroničkog poslovanja:
to su izvanredno brz tehnološki razvoj, razvoj novih servisa i poslovnih
modela. Čine se veliki napori da se korisnicima omogući brži pristup
Internetu, da se razviju jeftinija osobna računala i kvalitetniji programi
(npr. bolja grafička sučelja i pretraživači). Osim toga,
razvijaju se alternativne platforme pomoću kojih se mogu koristiti
servisi. Umjesto da to isključivo bude PC računalo, omogućuje se
pristup Webu korištenjem TV aparata (Web televizija), a Internet se koristi za
telefoniranje. Razvijaju se i pametni prijenosni telefoni, računala i
komunikacijska oprema koja se nosi, te se ide prema integraciji različitih
poslovnih servisa kao npr. elektroničkih poruka, prijenosa podataka i
skladištenje podataka. Obećavajući je i razvoj tzv. ugrađenog
elektroničkog poslovanja (engl. embedded electronic commerce) koje
npr. ide za tim da kućni elektronički aparati mogu slati i primati
poruke (pa se porukom elektroničkom poštom može tražiti uključivanje
pećnice).
1.
Željko
Panian, Elektroničko trgovanje. Sinergija
2.
Ž.Panian
i I.Strugar, Primjena računala u poslovnoj praksi, Sinergija, Zagreb
2000, pp.117-142.