Astronomijom sam se poćeo baviti u višim razredima osnovne škole, zahvaljujući grupi koju je vodila prof. Vladmira Milaković. Kasnije sam poćeo raditi sve više sam, odlayiti na zvajezdarnice, dok nisam došao do Višnjan i našao što sam tražio. Na Zvjezdarnici Višnjan, sada radim prvenstveno na edukaciji djece na edukativnim aktivnostma, i na nekim projektima sa ostalim članovima zvezdarnice. Moja najznačajnija oprema je 10' teleskop Meade LX200 i ST4 CCD kamera. Ove Sledeće godine namjeravam graditi radio teleskop. Zadnje dvije godine vodim grupe na ljetnim školama zvjezdarnice.

Putopis sa ekspedicije povodom promatranja Leonida 2002. godine ili barem onoga što je trebalo biti promatranje (18.-19. studeni 2002.)

Članovi:

 

Još prije dvadesetak dana dogovorili su se Tomislav i Ivan da probamo nešto korisnog napraviti za Leonide, iako što se tiče scatteringa to nije najbolji objekt za promatranje zbog prevelikog broja meteora koji uzorkuju potpuno ionizaciju atmosfere. Na kraju smo dogovorili da promatranja načinimo koristeći forward scattering u radio području, video promatranja Ivanovom Sonyjevom kamerom (neka bijesna kamera sa tri chipa), probamo snimiti elektrofone uz pomoć corona dischargea, te promjene elekstrostatskog potencijala (slično onome što je Dejan Vinković radio).

Dva dana prije maksimuma nije bilo spavanja, pripremali smo Yagi antenu i dvostruki
dipol za radio scattering te voltmetar za mjerenje elektrostatskog potencijala.

  1. Na kraju, evo što smo na kraju od opreme osposobili, a što više manje namjeravamo i dalje koristiti:
    forward radio scattering - Yagi antena sa 4 elementa s visokom osjetljivošću, sparena dipolna antena sa dva elementa za korelaciju vizuelnih i radio meteora, sve to priključeno na ICOM PCR1000 i notebook - ovaj sustav jako dobro radi, dobiveni su odlični rezultati za Perzeide prezentirani na IMO konferenciji.
  2. video promatranja - uzeli smo JVC kameru koju smo ranije isprobali i može snimati pokretne objekte sjaja oko magnitude 0. U zadnji čas (nedjelja) Ivan
    je dobio svoju novu Sonyjevu kameru sa 3 RGB chipa, kojom bi se moglo raditi i diferencijalna fotometrija meteora. Na žalost, ovu kameru nismo imali priliku isprobati.
  3. elektrofoni - prema Dejanovom prijedlogu, izradili smo tri šipke s oštrim vrhovima na kojima bi se trebao događati corona discharge i uzrokovati šum.
    Od mikrofona imali smo kondenzatorski mikrofon i jedan obični.
  4. elektrostatski potencijal - uz stup za antenu provukli smo 8 metara bakrene žice i krajeve spojili na neki ultraosjetljiv voltmetar koji je Ivan uspio nabaviti
    iz laboratorija. Voltmetar je direktno povezan sa notebookom preko COM porta i kontinuirano bilježi razliku potencijala.
  5. vizuelna promatranja

I tako smo mi krenuli krcati opremom na promatranje - Tomislav, Ivan, Mario i Senka. Dan prije smo uporno proučavali modele i satelitske snimke i živjeli u iluziji da bi negdje u Hrvatskoj ipak mglo biti vedro. Nakon polusatnih konzultacija s hidrometeorološkim zavodom i provjeravanjem modela, saznali smo da nema neke velike šanse da bude vedro (istina, za to nam i nisu trebali modeli), ali ako će biti vedro onda će to biti na Lošinju ili Palagruži. Palagruža je odmah otpala, i tako smo se uputili u Lošinj.

Nakon trajekta i traženja mjesta za promatranje, po uputama Nikole i upornošću Ivana koji je uporno htio u brda, pronašli smo idealno mjesto na brdu iznad
Velog Lošinja, nekih 200 metara od VIPovog odašiljača. Krenuli smo sa sklapanjem antene (Tomislav) dok je ostatak ekipe odlučio slagati šator. Na kraju se pokazalo da je postavljanje šatora mnogo teži posao od sklapanja antene i stupa... Neki su čak i trčali za šatorom sprint na 200 metara... Nakon što smo svu opremu složili, provjerili, sve povezali s dva notebooka, puni entuzijazma i dalje smo očekivali da će se razvedriti. Tomislav nije htio dizati stup dok se vrijeme
barem malo ne smiri, da ne bi bilo lova na gromove.

....

I tako smo čekali i čekali, iz Višnjana su nam javili da bi oko 1 trebala stiči neka rupa. I taman kada smo oko 1 nameravali podići stup s antenom i započeti mjerenja, dogodio se prolom oblaka. Gromovi su lupali na sve strane oko nas, kiša padala kao luda, i tako do nekih 3 sata ujutro. Onda je malo mjesec provirio između oblaka nekih pola sata, pa opet sve iz početka - gromovi, munje, oblaci, kiša. I tako do zore. Čak je grom uspio udariti u obližnji odašiljač.

Na kraju nismo podigli antenu, to bi ipak bilo preriskantno, a o postavljanju šiljaka za elektrofone nismo ni pomišljali jer bi to bilo ravno samoubojstvu. Na kraju balade, od mjerenja ništa.

Ujutro je granulo sunce, oblaci se razišli, a mi tužni, umorni, neispavani, mokri i što ja znam sve ne zaputili se natrag u Višnjan. Na kraju svega, nismo
ništa napravili, ali barem smo probali.

Ipak ima i vedrija strana - cjelokupna oprema radi i funkcionira, tako da će več za Geminide biti ponovno u pogonu. Samo ako nas vrijeme posluži.

Eto toliko.

autor teksta: Tomislav Jurkic

Hvala:

Nadam se da ću skoro skenirati i svoje dijače pomrčine sunca snimljene na Baltonu 1999., pa ćete ih moći vidjeti.

Tu će biti moguće izračunavati zhr broj kad dovršim programčić