UvodAnalogni video nastao je tijekom 50-tih godina ovog stoljeća (Quadruplex video format, Ampex, 1956.). Osnovna razlika između dotad postojećeg filma i analognog videa je u tome da je film niz sličica na filmskoj traci, dok je video analogni signal pohranjen na magnetskoj traci. Primjenu odmah pronalazi vojska (snimanje izlaznih signala radara; Octaplex video format), čime automatski dolazi do poticaja daljnjeg razvoja i pojave novih formata. Tako se 1963. pojavljuje i prvi consumer video format, Ampex VR 1500/660 (crno-bijela tehnika). Pojavom consumer uređaja javlja se interes i kod drugih proizvođača elektroničke opreme (Sony, Hitachi, IVC, ...) čime započinje borba za tržište i razvoj mnoštva video formata, više ili manje uspješnih.
Danas postoje dvije osnovne vrste video sustava: analogni video i digitalni video.
Analogni video je video sustav koji karakterizira analogni (kontinuirani) električki signal, čija amplituda i oblik sadrže informacije o osobinama slike. Kao medij za pohranu koristi se magnetska traka. Veliki nedostatak je utjecaj šuma, pogotovo kod kopiranja gdje sa svakim daljnjim kopiranjem razina šuma raste, što sve više kvari informaciju o slici.
Druga vrsta bio bi digitalni video. Digitalni video je sustav superioran analognom videu.
Informacije o slici sadržane u obliku serijskog niza brojeva. Dolazi u formatu file-a (npr. MPEG), kao niz digitalnih slika. Kvaliteta slike to je bolja što je veći broj uzoraka i veća brzina uzorkovanja. Bez obzira na svoje bolje osobine, digitalni video za sada je još uvijek zastupljeniji u profesionalnoj domeni.
Sadržaj
Postojeći video standardi mogu se grupirati u tri osnovne skupine:
Component analog video - svaka komponenta zasebni video signal
- najbolja kvaliteta
Composite video - color (chrominance) i osvjetljenje (luminance) signali miješani u jedan
signal nosioc
- određena interferencija između signala neizbježna
S-video (Y/C video) - kompromis između component analog videa i composite videa
- koristi dvije linije, jednu za composite chrominance, drugu za
luminance signalU component analog videu (CAV) svaka komponenta je zasebni video signal. Osnova mogu biti R,G,B signali ili njihova luminance-chrominance transformacija. Međutim, CAV se ne smije miješati sa pojmom RGB videa, koji je također component analog video, ali se gotovo uvijek koristi za spajanje line doubler-a i quadrupler-a na projektor u U.S. kućnim kinima. Kod CAV-a prijenos komponenti vrši se odvojenim linijama (plus linije za sinkronizaciju). Bez obzira što CAV daje najbolju kvalitetu slike, veliki nedostatak ovog standarda je zahtjev za praktički savršenom sinkronizacijom među komponentama, te potreban široki pojas frekvencija.
Composite video, uz S-video dominira kućnim aplikacijama. Osnovna značajka je da su chrominance i luminance signali miješani u jedan signal nosioc. Ovdje se sve informacije prenose jednom linijom ili zrakom. Zbog toga, a i zbog mogućnosti modulacije na RF nosioc, zajedno sa audio signalom ovaj format veliku primjenu našao je kod broadcast televizijskih sustava. Pri tome, postoje tri osnovna standarda:
- NTSC (najlošiji)
- PAL (najbolji)
- SECAM
NTSC video:
1. 525 scan linija po frame-u, 30 frame-ova po sekundi (precizno, 29.97 fps, 33.37
msec/frame)
2. 2:1 Interlaced, svaki frame je podijeljen na 2 polja (field), 262.5 lines/field
3. 20 linija rezervirano za kontrolnu informaciju na početku svakog polja
4. koristi YIQ color model
5. composite = Y + I cos(Fsc t) + Q sin(Fsc t), pri čemu je Fsc frekvencija color
nosiocaPAL i SECAM Video:
1. 625 scan linija po frame-u, 25 frame-ova po sekundi (40 msec/frame)
2. 2:1 Interlaced, svaki frame je podijeljen na 2 polja, 312.5 lines/field
3. koristi YUV color model
4. integracija color komponenti s luminance signalom kod PAL-a i SECAM-a je
drugačijaProblem koji se javlja kod composite videa je neizbježna interferencija između chrominance i luminance signala. Pojave do kojih pritom dolazi nazivaju se cross color i cross luminance.
Povezivanje uređaja vrši se 75 ohmskim coax kabelom, obično sa RCF konektorom na krajevima.Separated video, ili kako se još naziva S-video, odnosno u profesionalnim krugovima poznat kao Y/C video, kompromis je između CAV-a i composite videa. Za prijenos signala u ovom slučaju koriste se dvije linije, jedna za luminance signal, druga za composite chrominance signal. S-video format često se (netočno) izjednačuje sa S-VHSom (jer je on prvi došao u kućnu upotrebu predstavljajući taj format kazete).
Povezivanje uređaja vrši se s dva 75 ohmska coax kabela ili dva TP (twisted pair) kabela, na oba kraja zaključena s 4-pinskim DIN konektorom.
Sadržaj
Ovdje su navedeni samo oni, danas najpoznatiji video fomati, a za više informacija o ovima i mnoštu drugih kliknite ovaj link.
Betamax
Ovaj video format razvio je Sony, 1975. godine. To je bio prvi uspješan consumer format. Bio je prilično jednostavan za upotrebu i imao prihvatljivo dobru sliku. Glavni razlog što se ovaj format nije održao bila je Sony-jeva suzdržanost da licencu formata slobodno podijeli s drugim proizvođačima. Bez obzira na to, još i danas postoji mnoštvo korisnika ovog formata.VHS (Video Home System)
Ovaj video format rezvio je JVC, 1975. godine, kao konkurenciju Sony-jevom Beta formatu. Glavna prednost koji su predstavili bio je duži playing time. Bez obzira što je bio inferiorniji Beta sustavu, i mnogo kompliciraniji za proizvodnju, VHS format zadžao se zahvaljujući JVC-ovoj politici da licencu formata podijeli svima zainteresiranima. Danas, ovaj format je standard u većini kućanstava (pretpostavlja se da postoji više VHS uređaja od svih ostalih video uređaja zajedno).S-VHS
Razvio ga JVC, 1987. god. Ovaj format lako je osvojio consumer component format war jer je jednostavno bio povezan sa VHS. Kao i njegov konkurent ED-Beta, S-VHS snima luminance i chrominance na odvojene trake. Mnogi S-VHS uređaji također snimaju i reproduciraju i standardni VHS. Prednost pred VHS-om mu je veća rezolucija slike.
8mm
Razvio ga EIAJ&Co, 1983. god. Za razliku od VHS i Beta, u ovom skučaju proizvođači su se pokušali usuglasiti oko standarda. Zbog nekog razloga (pretpostavlja se u vezi s kvalitetom slike), ovaj format nikad nije ispunio očekivanja koja su mu predviđana. Ipak, ovi uređaji prodavani su godišnje u prilično stabilnim količinama.Hi-8
Ovaj format razvio je Sony, 1990. god. Hi-8 unio je preokret na bolje u prodaji 8mm formata (iako je trend porasta vrlo spor). Glavna prednost mu je bila bolja kvaliteta slike(veća rezolucija) - korištena je nova tehnologija za video trake: evaporated metal.U sljedećoj tablici dan je usporedni pregled nekih osnovnih informacija dosad navedenih i još nekih povijesno značajnijih formata:
Format Razvoj Godina predstavljanja Širina trake Playing time Da li je format bio uspješan? Napomena Quadruplex Ampex 1956. 2" do 3 sata Da Originalni videotape format Ampex VR 1500/660 Ampex 1963. 2" 5 sati Da Prvi consumer VTR IVC9000 IVC sredinom 70-tih 2" 2 sata (4 opcionalno) Zamalo Smatra se najboljim analognim formatom svih vremena, razvoj doveo do bankrota Betamax Sony 1975. 1/2" do 5 sati Da Prvi stvarno uspješan consumer format VHS JVC 1976. 1/2" do 8 sati Da Najrašireniji format današnjice S-VHS JVC 1987. 1/2" 2 sata Da Veća rezolucija slike od VHS-a 8mm EIAJ&Co 1983. 8mm 2 sata Da Pokušaj proizvođača da se zamijeni 1/2" traka Hi-8 Sony 1990. 8mm 2 sata Da Veća rezolucija slike od 8mm, kvaliteta slike ekvivalentna S-VHS Sadržaj
Danas, bez obzira na lošije osobine od digitalnog videa, analogni video još uvijek je dominantno u primjeni i prijelaz s analognog na digitalni format jednostavno nije moguć "preko noći". Glavni razlog tome je dugogodišnja prisutnost i primjena analogno videa, te negova široka rasprostranjenost (a prijelaz s jednog formata na drugi, naravno, vezan je s financijama). Činjenica je da se sve više teži digitalnom videu i da će jednoga dana on prevladati, ali trenutno taj proces još je relativno spor.
Sadržaj
I još neki linkovi... 1. Image & Video
2. TV Standards
3. Video Standards
4. International Video Standards and Converters
5. Video - Introduction
Sadržaj 